Rodolphe, koji je, da ubije vrijeme cio dan lunjao šumom, mirno je spavao u svom dvorcu; a spavao je i Leon, dolje, u Rouenu.
Jedan ipak nije spavao u tom trenutku.
Nad grobom, među jelama, na koljenima je plakao jedan mladić, a grudi mu se, razdirane jecajima, nadimale u tami pod teretom neizmjerne tuge, blaže od mjesečine i dublje od noći.

Autor: Gustave Flaubert