Mislim na odgovor a u glavi mi tek mrak
I stoga ja uzimam taj mrak
i stavljam ga u Tvoje ruke.
I molim Te Gospode dobri Bože
da bude kod Tebe samo sat vremena
drži ga u ruci toliko
koliko je dovoljno da se istopi crnilo,
da se istopi zlo
što stvaraju taj mrak i to crnilo,
u glavi,
u srcu,
bi li bio tako ljubazan?
Mogao bi se samo nagnuti
pogledati ga
nasmiješiti mu se
otvoriti ga
ukrasti mu tračak
svjetlosti i pustiti ga da padne
a ja ću se već pobrinuti da ga nađem
da vidim gdje je.
Za Tebe je to prava sitnica,
a za mene baš i nije.
Slušaš li me Gospode dobri Bože?
Ne tražim mnogo od Tebe
kada tražim da.
I nije uvreda
nadati se da Ti.
Nije glupo
zanositi se da.
Napokon, to je tek molitva,
jedan od mnogih načina ispisivanja mirisa očekivanja.
Ti ispiši,
kuda god želiš,
put što sam ga izgubio.
Dovoljan je znak,
bilo što,
lagana ogrebotina
na zjenicama tih očiju što gledaju,
a ne vide,
i ja ću to znati.
Ispiši svijetom jednu jedinu riječ ispisanu za mene,
i ja ću je pročitati.
Dotakni trenutak ove tišine,
i ja ću to osjetiti.
Nemaj straha,
ja se ne bojim.
I neka ova molitva poleti snagom svojih riječi
preko krletke svijeta sve do tko zna kamo. Amen.
Author: Alessandro Baricco
