Bila je tiha luka, u čiji sam mir ulazio slomljen olujom, ali srećan što se vraćam.

“Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da…”

“Ne rekavši joj ništa, ni koliko su njene riječi ljekovite, ni koliko me ohrabri…”

“Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i pod…”

“Iz njega je izlazilo znanje kao rijeka, kao potop, zatrpavala su te imena, zbiv…”