Kad vas ljubav pozove, podjite za njom, Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, Premda vas mač, skriven medju perima njenim, može povrediti.
A kad vam progovori, verujte joj, Premda vam glas njen može uništiti snove, k'o sto severac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti.
Isto kao što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati.
Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pščeničnog, sakupiće vas u naručje svoje.
Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja.
Samleće vas, do beline. Umesiće vas, dok ne postanete gipki.
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božiju svetkovinu.
Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svoga srca i u spoznaji toj postali deo srca Života.
Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi,
U svet koji ne poznaje godišnja doba gde ćete se smejati, al' ne punoćom smeha svog i plakati,
al' ne do poslednje suze svoje. Ljubav ne daje ništa osim sebe i nšta ne uzima, osim sebe.
Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad volite, ne treba da kažete: "Bog mi je u srcu", već: "Ja sam u srcu Božijem."
I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi,
jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.
Ljubav nema drugih želja, nego da se ispuni.
Ali, ako volite a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje:
Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći.
Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani sopsvtveno poimanje ljubavi;
I da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim
i uputite zahvalniicu za još jedan dan ljubavi;
Da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu;
Da se s večeri vratite kući sa zahvalnočću,
A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama…

Auteur: Kahlil Gibran

Kad vas ljubav pozove, podjite za njom, Premda su staze njene tegobne i strme.<br />A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, Premda vas mač, skriven medju perima njenim, može povrediti.<br />A kad vam progovori, verujte joj, Premda vam glas njen može uništiti snove, k'o sto severac opustoši vrt.<br />Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti.<br />Isto kao što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati.<br />Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu,<br />Tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.<br />Poput snoplja pščeničnog, sakupiće vas u naručje svoje.<br />Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja.<br />Samleće vas, do beline. Umesiće vas, dok ne postanete gipki.<br />A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božiju svetkovinu.<br />Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svoga srca i u spoznaji toj postali deo srca Života. <br />Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo,<br />Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi,<br />U svet koji ne poznaje godišnja doba gde ćete se smejati, al' ne punoćom smeha svog i plakati,<br />al' ne do poslednje suze svoje. Ljubav ne daje ništa osim sebe i nšta ne uzima, osim sebe.<br />Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.<br />Kad volite, ne treba da kažete: "Bog mi je u srcu", već: "Ja sam u srcu Božijem."<br />I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi,<br />jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.<br />Ljubav nema drugih želja, nego da se ispuni.<br />Ali, ako volite a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje:<br />Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći.<br />Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani sopsvtveno poimanje ljubavi;<br />I da krvarite drage volje i radosno.<br />Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim<br />i uputite zahvalniicu za još jedan dan ljubavi;<br />Da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu;<br />Da se s večeri vratite kući sa zahvalnočću,<br />A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama… - Kahlil Gibran


©gutesprueche.com

Data privacy

Imprint
Contact
Wir benutzen Cookies

Diese Website verwendet Cookies, um Ihnen die bestmögliche Funktionalität bieten zu können.

OK Ich lehne Cookies ab