Više nisam tražio zaposlenje. Stalno smo bili zajedno. Bili smo zajedno od ranog jutra do ranog jutra. Hvala bogu! Nisam više odlazio. Nije dugo trajalo. Ali zar to nije bila vječnost ako se drugačije posmatra? Nedjeljama se uopće nismo odvajali. Pa to je kao da vrijeme u nama nije postojalo! Napolju je ono hučno letjelo sa vanrednim izdanjima i vanrednim sjednicama, ali nije bilo u nama. Pa to je vječnost! Ili nije? Kad osjećanje sve ispuni, onda više nema mjesta za vrijeme!

Auteur: Erich Maria Remarque