Ali čak ni onda kad se radi o najbeznačajnijim stvarima u životu, mi nismo čvrsto sastavljena cjelina koja je istovjetna za svakoga, koju svatko, ako samo hoće, može upoznati, kao kakav tekst ugovora ili testament; naša je društvena ličnost djelo mišljenja drugih ljudi. Čak i tako jednostavan čin kao što je "vidjeti neku poznatu osobu", djelomice je intelektualan čin. Mi tjelesnu pojavu bića koje vidimo, ispunjamo svim onim što o njoj znamo, i u cjelokupnom liku koji sebi predočujemo to znanje sigurno ima najveći udio. Ono dovršava izgled lica zaobljujući ga tako savršeno, tako vjerno i točno ocrtava liniju nosa, tako se upliće u zvučnost glasa, kao da je ona tek providna vanjština, da svaki puta kad vidimo to lice i čujemo taj glas, nanovo u njima nalazimo i nanovo slušamo ono isto što znamo.

Autore: Marcel Proust