Nikad nisam u bici,ni igdje drugdje ,ni ja ni itko od ljudi prisutnih ispod hrastova,vidio da Dijaneku popuste uzde samokontrole kojima je tako čvrsto i suzdržano upravljao iz srca.Sada se moglo vidjeti kako priziva sve preostale djeliće volje da se sabere i povrati strogoću Spartanca i časnika.Ispustivši dah,koji u stvari nije bio uzdah nego nešto dublje,poput samrtnog zvižduka koji daimon čini kada bježi kroz grlo,pustio je beživotno Aleksandrovo tijelo i nježno ga položio na grimizni ogrtač koji se ispod njega prostirao po zemlji.Svojom desnom rukom potapšao je ruku mladića koji mu je bio štićenik od prvog dana svoga rođenja.
-Zaboravio si na naš lov,Aleksandre.Imali bismo tako veličanstven lov ovdje najesen.

Autore: Steven Pressfield