Koji mi to rat vodimo, s očitim porazom? Jutro za jutrom, već satrti od svih tih bitaka koje dolaze, vodimo svakidašnji užas tim beskonačnim hodnikom koji će u zadnjim trenucima biti ravan sudbini, jer smo tako dugo išli njime. Da, anđele, to je svakidašnjica: mrzovoljna, prazna i prepuna jada. U njoj krugovi pakla nisu nikakva rijetkost,; jednog dana zaplačeš jer si predugo bio ondje. Iz hodnika u krugove: tako se dogodi pad, bez sudara i bez iznenađenja. Svaki dan, mirimo se s tugom hodnika i, korak po korak, idemo putem svog mračnog prokletstva.
Muriel BarberyTag: life death routine existencial
Pagina 1 di 1.
Data privacy
Imprint
Contact
Diese Website verwendet Cookies, um Ihnen die bestmögliche Funktionalität bieten zu können.