Вера легко ведет к фанатизму. Вот почему во имя религии пролито столько крови.
Erich Maria RemarqueNow we would wander around like strangers in those landscapes of our youth. We have been consumed in the fires of reality, we perceive differences only in the way tradesmen do, and we see necessities like butchers. We are free of care no longer – we are terrifying indifferent. We might be present in that world, but would we be alive in it?
We are like children who have been abandoned and we are as experienced as old men, we are coarse, unhappy and superficial – I think that we are lost
Stichwörter: war
Come let me kiss you. Life was never so precious as today— when it meant so little.
Erich Maria RemarqueHelen je ugasila svjetlost, prišla žurno prozoru i provirila napolje. Svjetlost iz dnevne sobe je kroz otvorena vrata padala na pod u zlatnom romboidu. Helen je stajala iza postelje kao da je promatrala neku divljač. Oko mene je još lebdio dah njenog parfema. Okrenula se. 'Ne smiješ ići na stanicu', rekla je. 'Neko bi te mogao poznati. Moraš otići! Pozajmit ću kola od Ele, pa ću te odvesti u Minster. Kakve smo budale bili! Ne smiješ ostati ovdje!'
Osjetio sam oštar bol koji se odmah pretvorio u žudnju. Izgleda da je Helen prvi put stvarno shvatila da se moramo rastati. Ili je to možda tek sad najzad sama sebi priznala. Nestalo je sve one rezerviranosti koja je u toku dana tinjala. Helen je vidjela opasnost, vlastitim očima vidjela, a to je za nju bilo jače od ma kakve mašte. Odjednom mi je izgledala kao da je sva samo strah i ljubav — i već za jedan korak udaljena i izgubljena. Pokušao sam da je zadržim. I ja sam najzad gledao bez vela. Ona se opirala i šaputala: 'Ne sad! Moram da telefoniram Eli! Ne sad! Pa moramo ...'
Ništa ne moramo, mislio sam. Imao sam još jedan sat vremena, a onda neka svijet propadne. Zašto ranije to nisam jače osjetio? Osjetio sam, ali zašto nisam razbio stakleni zid između sebe i svog osjećanja? Ako je moj povratak besmislen, onda je ovo još besmislenije! Morao sam nešto od Helene ponijeti sobom u sivu prazninu u koju ću se vratiti ako budem imao sreće. Nešto više od osjećanja na opreznost i okretanja u krug. Sad sam ushtio da se raširim preko nje kao neki pokrivač, zaželio sam da imam hiljadu ruku i usana, da postanem savršen konkavan oblik, preko i oko njenog konveksnog, bez igdje ijednog međuprostora, da bih je svuda dodirivao, koža uz kožu, centimetar po centimetar, a ipak još sa starim bolom što je to koža na kožu, i što ne može biti krv u krvi — spajanje umjesto sastavljanja.
Stichwörter: love
Sreća, kad je doživljujemo, nikad nije potpuna. Tek u sjećanju postaje potpuna...
Erich Maria RemarquePo danu Lisabon ima nečeg naivno teatralnog što privlači i očarava — ali je noću grad iz bajke koji se sa blistavo osvijetljenim terasama spušta ka moru, kao neka nagizdana žena što se naginje ka svom tamnoplavom ljubavniku.
Erich Maria RemarqueOsjećao sam se trom i spor i mrzio sam sebe što Heleni ne mogu bolje da pokažem koliko je volim ti tom trenutku. Morala je misliti da oklijevam zato što je ne želim, a ne zato što je toliko mnogo želim.
Erich Maria RemarqueViše nisam tražio zaposlenje. Stalno smo bili zajedno. Bili smo zajedno od ranog jutra do ranog jutra. Hvala bogu! Nisam više odlazio. Nije dugo trajalo. Ali zar to nije bila vječnost ako se drugačije posmatra? Nedjeljama se uopće nismo odvajali. Pa to je kao da vrijeme u nama nije postojalo! Napolju je ono hučno letjelo sa vanrednim izdanjima i vanrednim sjednicama, ali nije bilo u nama. Pa to je vječnost! Ili nije? Kad osjećanje sve ispuni, onda više nema mjesta za vrijeme!
Erich Maria RemarqueОмразата е киселина, която разяжда душата - без значение дали мразим, или сме мразени.
Erich Maria RemarqueОбичай ме! Обичай ме и не питай. Нищо. Никога.
Erich Maria Remarque« erste vorherige
Seite 27 von 30.
nächste letzte »
Data privacy
Imprint
Contact
Diese Website verwendet Cookies, um Ihnen die bestmögliche Funktionalität bieten zu können.