Ma, ne idem ja ispred svog vremena.
Moje vreme ide iza mene.
U tome je nesporazum.
Ipak, sačekaću ga još malo.
Još samo malo, onda odoh...

Đorđe Balašević


Weiter zum Zitat


Ne vredi nam brinuti deco... Sve je to zapisano tamo negde gore u zvezdama...Aha... Samo je rukopis malo necitak? Kljuc je u nasim snovima. Snovi su ti cudesni rezervoari nasih buducnosti

Đorđe Balašević


Weiter zum Zitat


Ti bi mogla biti sasvim zadovoljna nacinom na koji mi nedostajes

Đorđe Balašević


Weiter zum Zitat


Kad rat pravi zurku, redosled gostiju uvek je isti...
Prvo dodu Popovi...
Pa Topovi...
Pa Lopovi...

Đorđe Balašević

Stichwörter: war rat



Weiter zum Zitat


Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, ni od najbolje priče ne može se isplesti mreža za hvatanje vremena...

Đorđe Balašević

Stichwörter: inspirational poetic



Weiter zum Zitat


Udžbenik "Geografija za nepismene" izlazi dnevno, kao novine, Narod mora biti u toku šta mu je od jutros Domovina, a šta više nije? Šta ako još noćas neki Odbegli Robijaš, ili Psihopata Zamagljenih Naočara, izda proglas da se napadne druga strana reke, druga strana ulice, druga strana sebe?

Đorđe Balašević

Stichwörter: pacifism antiwar



Weiter zum Zitat


Provukla se kroz gužvu naizgled lako (kao da se priseća polke?), gaseći cipelicama neke zamišljene pikavce na podnom mozaiku, ali ja sam znao kako joj teško pada tih par koraka ka meni. U zadnji čas sam odlučio da ipak ne kažem glasno da ih je možda prekasno napravila? Rastojanje između nas definitivno se više nije moglo preći tek tako, prostim svakodnevnim koracima...

Đorđe Balašević

Stichwörter: poetic arguments



Weiter zum Zitat


Kad Rat pravi žurku, redosled gostiju uvek je isti...
Prvo dođu Popovi...
Pa Topovi...
Pa Lopovi...
Ostali se i ne pozivaju. Ostali se donose na poklon...

Đorđe Balašević

Stichwörter: war intellectual pacifism



Weiter zum Zitat


Razmišljam i ja ponekad o svom poreklu, naravno, ali pritom ne vidim bogomolje, simbole, ni šarene pantljike folklora kojima se kite konji Pripadnosti... (...)
Razmišljam i ja ponekad o svom poreklu, naravno, ali naše Porodično Stablo vidim samo kao mladicu na obodu Velike Šume...
Zamrznem tako likove na tajnoj večeri u bezimenoj podkarpatskoj gostionici, Sluge i Gospodare, Silne i Prepadnute, Lukave, Priglupe, Sretne...
I mislim: koji je moj? Čiji sam ja to? Na talasima čije krvi penušaju mehurići moje embrionske duše, i u čijim se venama, a da grešan ni ne sluti, koprcaju kao punoglavci moja čula i tkiva, moj fosforni skelet, i usplahireno jato mladeža?
Ali ne brinem puno o tome da li je Taj bio Srbin, Tatarin, Kozak?
Ni da li se krstio, klanjao, pisao s leva na desno?
Ne...
Brinem jedino da nije bio podlac?
Palikuća?
Bratoubica?
Ili je neko ko je sekao srce na kriške, da bude za sve...
Neko kog su uvek pitali kad o čemu treba presuditi...
I neko kome se i Bog obradovao kao dragom rođaku...
Kada mu je umoran zakucao na Nebo...

Đorđe Balašević

Stichwörter: inspirational tolerance antiwar humanistic



Weiter zum Zitat


Bože moj...
Prošao sam kroz Vukovar mnogo puta...(...)
Kad sam dolazio sa zapadne strane, iz Italije, sa mora, iz Zagreba ili Ljubljane, tu sam prvi put nailazio na putokaz za Novi Sad, i, iako je kraj imena moje varoši čitko pisalo ''82 km'', tog momenta sam, iz bezbroj razloga, uvek računao da sam stigao Kući?
Dudule je u pravu, liče, još kako liče...
Ne samo zbog Dunava, bokora zelenila, austrougarskih kućerina i rasipnički širokih ulica, već (i uglavnom), zbog pitomosti, zbog onog retkog osjećaja koji mi se javljao samo u naročitim gradovima, da bi tu i u tri po ponoći mogao prošetati s Onom Koju Volim, ne zazirući od automobila koji usporavaju, i ne prelazeći na drugu stranu kad neko naiđe u susret...
Puno puta je vukovarski vazduh pirnuo pod svodovima mojih pluća, svirala je tu ona ista muzika na koju i ja plešem svoj život, mirni ljudi i stabilne lađe, tesne suknje i komotne čarde, obala i gimnazija, korzo i pozorište, sasvim dovoljno za pametnog čoveka...
A opet...
Bojim se da na taj gradić nikad više neću pomisliti onako kako ga se sećam, nego onako kako mi se prikazao u sledećoj Duletovoj tišini, u onoj poslednjoj, najdužoj, koju nisam ni uspeo da odbrojim do kraja, jer je otišao nenadano, ne rekavši pozdrav...

Đorđe Balašević

Stichwörter: poetic good-will pacifist antiwar tolerant melancholic



Weiter zum Zitat


« erste vorherige
Seite 2 von 7.
nächste letzte »

©gutesprueche.com

Data privacy

Imprint
Contact
Wir benutzen Cookies

Diese Website verwendet Cookies, um Ihnen die bestmögliche Funktionalität bieten zu können.

OK Ich lehne Cookies ab