Životna snaga jednog čoveka meri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.
Ivo AndrićKad ne mogu da vidim, neću ni da gledam.
Ivo AndrićŠta vredi imati mnogo i biti nešto, kad čovek ne može da se oslobodi straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u rečima, ni nesigurnosti u postupcima, kad gorka i neumitna a nevidljiva beda prati čoveka u stopu, a taj lepši, bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo priviđenje.
Ivo AndrićVrijeme je da se penje, da se napreduje za stepenicu više, iako ni prethodna stepenica nije još potpuno osvojena ni utvrđena kako treba. Govoriti malo, ne govoriti zlo, glupo, površno ni uzaludno, ili čak ne govoriti uopšte. Sve su to stepenice na putu ličnog napretka i usavršavanja koje u toku života, kao teren u ratu, osvajamo, gubimo i ponovo osvajamo. S godinama, tačnije rečeno sa starošću, koja nastupa polako i tiho kao sumrak na zemlju, krv hladni, nagoni odumiru, savlađujemo se i obuzdavamo lakše, tako da i bez svoje velike zasluge govorimo manje,možda razumnije i čovječnije. Ali to nije dovoljno. Vrijeme je da se pređe na postizavanje višeg stepena, a to je: unutarnje ćutanje. Šta vrijedi što mudro držimo jezik za zubima, ako u nama još sve vri od oštrih sudova i brzopletih replika koje ne pokreću naš jezik i ne prelaze preko usana, ali potresaju i paraju našu unutrašnjost? Često mogu da se vide takvi starci koji smireno i prepodobno ćute, ali im se u pogledu i podrhtavanju usnica javlja ponekad odraz unutarnjih kivnih i zloćudnih monologa i dijaloga. Bilo je vrijeme da već naučimo da u sebi ćutimo. Sve nas poziva na to. Priroda sama nam pomaže u tome. Vrijeme je, jer inače će nam se desiti da do kraja zlo živimo i, na kraju, ružno umremo. A to je strašno.
Ivo AndrićGovorite mi da ću izgoriti, da će iza mene ostati samo pepeo, ali ću bar znati da sam bio vatra. A iza vas će ostati samo balavi trag.
Ivo AndrićThere comes a time when a man finds himself in front of a dark uncrossable abyss, which he himself has spent years digging. He cannot go forward, and has no way back. Words have failed, tears won't help, and who would he call out to? He can't even remember his own name. Then the man sees that on this god's green earth there is but one true suffering: the torment of guilty conscience.
Ivo AndrićTags: signs-near-the-travel-road
Of everything that man erects and builds in his urge for living nothing is in my eyes better and more valuable than bridges. They are more important than houses, more sacred than shrines. Belonging to everyone and being equal to everyone, useful, always built with a sense, on the spot where most human needs are crossing, they are more durable than other buildings and they do not serve for anything secret or bad.
Ivo AndrićTags: signs-near-the-travel-road
When I am not desperate, I am worthless.
Ivo AndrićTags: signs-near-the-travel-road
What doesn't hurt - is not life; what doesn't pass - is not happiness.
Ivo AndrićTags: signs-near-the-travel-road
It seems to me, that if people only knew how hard it was for me to endure life, they would find it easier to forgive me for all the wrong things I’ve done and all the good things that I have failed to do. And they would still find a little compassion within them to pity me.
Ivo AndrićTags: signs-near-the-travel-road
« first previous
Page 4 of 11.
next last »
Data privacy
Imprint
Contact
Diese Website verwendet Cookies, um Ihnen die bestmögliche Funktionalität bieten zu können.