Ostala su mu za opravdanje i utjehu samo tri razloga: sudbina koja je jača od nas, njegovo pravovremeno upozorenje da se čuvam đavola u sebi, i nada da ću mu na kraju reći grubu riječ. Sačuvaće je u srcu kao hamajliju, u sjećanju kao lijek, u savjesti kao opravdanje. (…) Ali mu ne dam zadovoljstvo da se opere mojom grubom riječi, toliko nije zaslužio.
Meša SelimovićTags: meša-selimović tvrđava
Ne volim tugu, čini me zlim, zato se zavaravam bijesom.
Meša SelimovićTags: meša-selimović tišine
Ne bojim se ljubavi. Bojim se rizika. I zavisnosti. I mogućeg bola...
Uvijek si jednom nogom u bjekstvu, uvijek polovinom sebe u ljubavi. Drugu ostavljam u pripravnosti da izvuče ludaka.Ali ta moja necinična polovina mnogo te voli.Toliko da me prevari cijelog..Večeras ti se nudim sav. Reci da me voliš, šta te staje?
Zar ne vidiš koliko mi je važno...? Da zatrpaš sobom prazninu što me plaši, da me izdvojiš između svih ljudi, da zaboraviš predrasude i zamišljeno nepotrebno dostojanstvo, da pošalješ do đavola sve pametne postupke, jer nisu pametni, da me uvjeriš kako mi daješ sebe cijelu u zamjenu za ono što gubim, ili da se praviš da je tako, da me obmaneš dok se ne naviknem na život, jer ovo što je sad, to nije život, već sjećanje i čekanje
Meša SelimovićOgrađujem se, utišavam, slušam muziku. Čudno djeluje na mene, gotovo hipnotično, s njom se ne sporim. Ništa joj ne mogu. Nemjerljiva je, sveobuhvatna, strašna po snazi, ne mogu da je odvojim, ne mogu da je doživljavam kao nešto izvan sebe, useljava mi se u krv, dišem njome
Meša SelimovićNe rekavši joj ništa, ni koliko su njene riječi ljekovite, ni koliko me ohrabrila svojim povjerenjem bez razloga, zagrlio sam je nježno, kao nekad, prije sinoćnjeg događaja, bez strepnje i ustručavanja, potpuno opran, oslobođen, hrabro vedar.
Meša SelimovićNe vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati, u toku miješanja. Ne možes je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potones.
Meša SelimovićTags: destiny
Ukočila mi se ruka kojom držim pero, svijeća tiho kašljuca i prska sitnim varnicama braneći se od smrti, a ja gledam u duge redove slova, u nišane misli, i ne znam jesam li ih ubio ili oživio.
Meša SelimovićNišta nemam osim uvjerenja da sam častan, ako i to izgubim, bit ću ruševina.
Meša SelimovićIz njega je izlazilo znanje kao rijeka, kao potop, zatrpavala su te imena, zbivanja, strah te hvatao od gužve što je u tom čovjeku živjela kao da sad postoji, kao da to nisu aveti i sjenke već živi ljudi koji neprestano djeluju, u nekoj strašnoj vječnosti postojanja.
Meša Selimović« first previous
Page 13 of 14.
next last »
Data privacy
Imprint
Contact
Diese Website verwendet Cookies, um Ihnen die bestmögliche Funktionalität bieten zu können.