Ako te ikad izgubim, obećaj mi jedno. Nećeš se dati nekom šarlatanu što te ne zaslužuje. Pogotovo ne radi to meni u inat. Ako već poželiš terati inat, onda meni u inat budi sretna...
Đorđe BalaševićSmislio sam hiljadu stvari koje ću joj reci, a i ona je ponešto smislila, koliko je znam…Da smo rekli išta od toga, to bi potpuno zapetljalo stvar. Ovako, stvar se odmotala kao klupko vunice ispušteno iz krila. Zadivljujuće jednostavno…
– Samo sam htela da imam nešto tvoje…Zauvek…Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku, koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurđevka.Sretan sam ja momak…Neki režiseri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime.Hajde konju…Reci joj…Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli. Želiš nešto moje? Zauvek?-Da li bi prezime moglo da posluži? Osmeh ju je ostavio bez daha na trenutak, ali je šmrknula i nastavila da slaže stvari. Ali oboje smo znali da to više nije potrebno.Zagrlio sam je, s leđa, privila se uz mene i pritisnula mi ruke sa svoje obe. Neću da se mešam, ali trebaće ti neka veća torba. Moraćeš i mene da spakuješ ako zaista misliš da odeš odavde…
Glavu gore. Ima i one vrste, srest ćeš ih, koji čitaju iz očiju kako ti srce kuca. Njih vredi čekati…
A onim drugima se nasmeši, mahni i odi.
To je sve što zaslužuju…
Jebi ga prijatelju, volim je. Svakim danom sve više. Svakim danom je sve lepša, ima sve lepši osmeh, pogled. Volim kad obuče moj duks ili kad se ljuti samo da bih je poljubio, zaglio, mazio… Volim je druže, više od svog života. Zavolela me takvog kakav jesam, nije tražila da se promenim, a promenila me. Čuvam je, sigurna je, a opet joj pružam malo slobode, a puno ljubavi i razumevanja.
Znaš, jednog dana bih voleo da je moje dete zove mama.
Zaljubiš se jer je to tebi potrebno, a voliš jer je to potrebno nekom drugom. Ne misliš? Jedno je kad čezneš za nekim ko je daleko, a drugo kad čezneš za nekim ko je kraj tebe, tu... Eh onda je to...
Đorđe BalaševićTeško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo videti.
Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh,
kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji…
Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude…
Ne merimo se mi prema običnima, već oni prema nama
Đorđe BalaševićNe prijatelju, ona ti neće priznati da joj fališ, i da ne može bez tebe.
Ona će se samo pretvarati da joj nije stalo, biće potpuno hladna, ali iznutra vrišti.
Varljivo brdo je Život, nema šta… I verući se Uz i silazeći Niz patimo za predelima s one strane vrha, a vrh je senka, tren, senka trena…
Vrh je najveća prevara u čitavoj priči…
Bila je jedna od onih poslednjih princeza koje su još verovale da magija ipak može trajati do "živeli su srećno do kraja života".
Išla je gordo, drsko kroz život. Uvek ponosna, uvek svoja. Siguran korak, najlepši osmeh i nek crknu zlobnici.
Bila je jedna od onih koje celi život sanjaju samo jedan zagrljaj, a obično samo taj nemaju.
« first previous
Page 6 of 7.
next last »
Data privacy
Imprint
Contact
Diese Website verwendet Cookies, um Ihnen die bestmögliche Funktionalität bieten zu können.