Možda, možda... Ali kad Izvjesnost proguta to "možda", svu strahotu riječi "zauvijek" mogu doživjeti, kao poslijednji doživljaj, samo osuđenici na smrt u očekivanju smaknuća.
Ranko MarinkovićSmrt je bez prostora i vremena, udarac bez valovitog gibanja krugova, iznenadno padanje preko ruba života u beskrajno duboki bezdan - bez dna. Tautologija bez kraja...
Ranko MarinkovićŽivjeti... gadna i lažljiva riječ!
Ranko MarinkovićZnam ne da ne znam, nego da ne smijem znati, moj Sokrate!
Ranko MarinkovićS usidjeličkim nepovjerenjem, oklijevajući još na samom rubu kotla (boje se da ih ne nasamare) skaču košulje u pjenu... i gle, nepovjerenje je bilo posljedica glupe predrasude, jer evo kako jedna za drugom, blistavo bijele, izaze ikz kotla i marširajući u redu pjevaju oduševljeno "Radion pere sam".
Ranko Marinković...Ali i njegaje dohvtila don Kuzmina ruka. Kad je prošla fizička bol osjećao je stid pred katehetom, tražio je svoj dio krivnje.
Ranko MarinkovićKako se čuva, duša nemirna!
Ranko MarinkovićČovjek se smekšo od sažaljevanja sebe samoga, čak mu se i oči ovlažile. Melkior osjeti nekorisnu potrebu tješenja kojom se posluže ljudi kad u sebi ne nalaze nikakvog iskrenijeg i boljeg osjećaja.
Ranko MarinkovićKako zatajiti svoje postojanje, ukrasti od ljudi svoje izdajničko tijelo, odnijeti ga u neku beskrajnu samoću, sakriti ga u čahuru straha, uvući se u privremenu smrt?
Ranko MarinkovićEto to je moj san, bio i ostao. I ostao, što je najgore. (...) Neostvareni san. A gdje se tu kod nas može ostvariti neki san a da čovjek ostane čist i svečan? Gdje se ja tu mogu izgubiti, nestati, kad me svi poznaju?
Ranko Marinković« ; premier précédent
Page 4 de 7.
suivant dernier » ;
Data privacy
Imprint
Contact
Diese Website verwendet Cookies, um Ihnen die bestmögliche Funktionalität bieten zu können.