Tokom dvadeset godina njegovog odsustva, Itačani su sačuvali mnoga sećanja na Odiseja, ali nisu za njim tugovali. Pri tom, Odisej je patio od nostalgije, ali se nije sećao gotovo ničega.
Tu čudnu protivrečnost možemo razumeti ako prihvatimo da sećanje, kako bi moglo dobro da nas služi, moramo neprekidno vežbati; ako, u razgovorima između prijatelja, uspomene nisu stalno prisutne njih nestane. Emigranti okupljeni u svoje zajednice prepričavaju do mučnine uvek iste priče i na taj način pamte. Međutim, oni koji ne viđaju svoje zemljake, kao Irena ili Odisej, neminovno budu pogođeni gubitkom sećanja. Što nostalgija jača, to se više oslobađa uspomena. Što je Odisej više čeznuo, više je zaboravljao. Jer, nostalgija ne pojačava rad pamćenja, ne budi sećanja, sebi samoj dovoljna, služi sebi samoj, potpuno predana tuzi.
Pošto je poubijao prosce koji su hteli da se ožene Penelopom i zavladaju Itakom, Odisej je bio primoran da živi sa ljudima o kojima nije ništa znao. Da bi mu se dodvorili, prežvakavali su mu sve čega su mogli da se sete do njegovog polaska u rat. Ubeđeni da ga ništa drugo osim njegove Itake ne zanima (kako bi i mogli misliti drugačije kad je on preplovio morski beskraj da se u nju vrati ?), do zamora su ponavljali događaje koji su se odigrali u njegovom odsustvu, željni da odgovore na sva njegova pitanja. Ništa mu nije bilo dosadnije od toga. On je očekivao samo jednu stvar; da mu napokon kažu : pričaj ! a to je bila jedina reč koju mu nisu nikada rekli.
Dvadeset godina maštao je samo o povratku, a kada se vratio, razumeo je, začuđen, da se suština njegovog življenja, njeno središte, njeno blago, načazi izvan Itake, u onih dvadeset godina lutanja. To blago je izgubio, a mogao ga je pronaći samo pričajući.
Nakon što je napustio Kalipso, ploveći natrag, on je doživeo brodolom kod Fenikije čiji ga je kralj primiio na svome dvoru. Tamo je bio stranac, tajanstveni neznanac. Svakog neznanca zapitaju „Ko si ti ? Odakle dolaziš? Pričaj!“ I on je pričao. Tokom dugih osam pevanja Odisej, potanko je opisivao svoje pustolovine pred zabezeknutim Feničanima. Međutim, na Itaki, nije bio stranac, bio je jedan od njihovih, te zato nikome od njih ne dođe pomisao da mu kaže : „Pričaj !“.
Beauty by mistake' -- the final phase in the history of beauty.
Milan KunderaNunca nos cansaremos de criticar a quienes deforman el pasado, lo reescriben, lo falsifican, exageran la importancia de un acontecimiento o callan otro; esas críticas están justificadas (no pueden no estarlo), pero carecen de importancia si no van precedidas de una crítica más elemental: porque la crítica de la memoria humana como tal. Porque, la pobre, ¿qué puede hacer ella realmente? Del pasado sólo es capaz de retener una miserable parcela, sin que nadie sepa por qué exactamente ésa y no otra, pues esa elección se formula misteriosamente en cada uno de nosotros ajena a nuestra voluntad y nuestros intereses. No comprendemos nada en la vida humana si persistimos en escamotear la primera de todas las evidencias: una realidad, tal cual era, ya no es; su restitución es imposible.
Milan Kundera¿No veía una llamativa desproporción entre la insignificancia de la causa y la enormidad del acto? ¿Acaso no sabía si lo que proyectaba hacer era excesivo? Sí, pero precisamente lo que le atraía era el exceso. No quería ser razonable. No quería ser comedida. No quería medir, no quería razonar. Admiraba su propia pasión, aún sabiendo que la pasión, por definición, es un exceso. Como ebria, no quería salir de esa ebriedad.
Milan KunderaEr bestaat geen mogelijkheid om na te gaan welke beslissing beter is, want er is geen vergelijking. Wij maken alles zomaar voor het eerst en onvoorbereid mee, net als een acteur die voor de vuist een stuk speelt. Maar wat kan het leven waard zijn, als de eerste repetitie voor het leven al het leven zelf is? Het leven lijkt daarom altijd op een schets. Hoewel het woord 'schets' evenmin juist is, want een schets is altijd een ontwerp voor iets, de voorbereiding voor een schilderij, terwijl de schets van ons leven een schets is voor niets, het ontwerp zonder een schilderij.
Milan KunderaAt a time when history made its way slowly, the few events were easily remembered and woven into a backdrop, known to everyone, before which private life unfolded the gripping show of its adventures. Nowadays, time moves forward at a rapid pace. Forgotten overnight, a historic event glistens the next day like the morning dew and thus is no longer the backdrop to a narrator's tale but rather an amazing adventure enacted against the background of the over-familiar banality of private life.
Milan KunderaTag: history memory forgetting
They were ready to sell people a future in exchange for their past... They wanted to compel him to cast his life away and become a shadow, a man without past, an actor without a role, and turn even his castaway life, even the role the actor had abandoned, into a shadow. Having turned him into a shadow, they would let him live.
Milan KunderaFor he was aware of the great secret of life: Women don't look for handsome men. Women look for men who have had beautiful women. Having an ugly mistress is therefore a fatal mistake.
Milan KunderaTag: love women beauty ugly relationship mistress
Any schoolboy can do experiments in the physics laboratory to test various scientific hypothesis. But man, because he has only one life to live, cannot conduct experiments to test whether to follow his passion or not.
Milan KunderaTag: love experiment yolo
أتخيل انفعال كائنين يلتقيان بعد سنوات. قديما تعاشرا، فيظنان إذن أنهما مرتبطان بنفس التجربة، بنفس الذكريات. نفس الذكريات؟ هنا يبدأ سوء الفهم: ليس لديهما نفس الذكريات، كلاهما، يحتفظ من لقاءاتهما باثنين أو ثلاثة مواقف صغيرة، لكن لكل منهما ما يخصه منها، ذكرياتهما لا تتشابه، لا تتقاطع، وحتى كميا ليست قابلة للمقارنة: أحدهما يتذكر للآخر أكثر مما يتذكر الآخر هو له، أولا لأن قدرة الذاكرة تختلف من شخص لآخر (مازال هذا تفسيرا مقبولا من كليهما) لكن أيضا (وهذا صعب التسليم به) لأنه ليس لأحدهما لدى الآخر نفس الأهمية. عندما رأت إرينا جوزيه فى المطار، تذكرت كل تفاصيل مغامرتهما السابقة، لم يتذكر جوزيه شيئا. منذ الثانية الأولى يقوم لقاؤهما على عدم مساواة ظالمة ومغيظة
Milan Kundera« prima precedente
Pagina 90 di 95.
prossimo ultimo »
Data privacy
Imprint
Contact
Diese Website verwendet Cookies, um Ihnen die bestmögliche Funktionalität bieten zu können.